Tri tragedije u nekoliko dana, iskusni planinari upozoravaju: Planina ne prašta neodgovornost

Novi tragični događaji na bh. planinama – smrtni slučajevi na Čvrsnici i Romaniji, te više zahtjevnih akcija spašavanja u samo nekoliko dana – ponovo su otvorili pitanje sigurnosti u prirodi. Iako planine u Bosni i Hercegovini privlače sve veći broj ljudi, iskusni planinari i spasioci upozoravaju da se njihovi rizici često potcjenjuju, a osnovna pravila zanemaruju, što nerijetko može imati i fatalne posljedice.
O tome zašto dolazi do nesreća i kako ih spriječiti govorili su novinar i dugogodišnji planinar Zehrudin Isaković te Miro Kalem iz Gorske službe spašavanja.
Isaković podsjeća da su se u samo nekoliko dana dogodila tri potpuno različita slučaja na tri različite planine. Na Čvrsnici je, kako navodi, 25-godišnji mladić iznenada preminuo, što se, kaže, moglo dogoditi i na bilo kojem drugom mjestu. Na Romaniji je nakon penjanja feratom stradao iskusan planinar i pripadnik Gorske službe spašavanja koji se, prema svemu sudeći, okliznuo i pao u dubinu, dok je planinar iz Istre na Visočici nastradao nakon pada u jamu duboku oko dva metra.
„Ja sam ga vidio taj dan na vrhu kako odlazi u pravcu u kojem je išao. Taj dan je na Visočici bilo više od 300 ljudi. Više planinarskih društava organizovalo je uspone i baš je bila invazija planinara“, rekao je Isaković.
Govoreći o nesreći na Visočici, naveo je da se vjerovatno radilo o okliznuću ili spoticanju na škrapastom terenu, nakon čega je planinar pao u jamu, a prema informacijama koje su pronađene na terenu moguće je da ga je dodatno udario i kamen.
„Imamo tri karakteristična i potpuno različita slučaja koja su se dogodila u planinama“, kazao je Isaković, dodajući da postoji i četvrta vrsta opasnosti – iznenadne vremenske promjene, naročito zimi kada magla, oblaci i gubitak orijentacije mogu dovesti do tragedija.
„Brzina intervencije nekada odlučuje da li ćete preživjeti“
Prema riječima Isakovića, najvažnije je da planinari prije svega vode računa o vlastitoj sigurnosti i dobro poznaju svoje zdravstveno stanje i mogućnosti.
„To ne znači da moramo biti savršeno zdravi da bismo išli u planinu, naprotiv, planina liječi od nekih bolesti. Ali je važno da budemo svjesni svog stanja i da znamo koliko možemo opteretiti organizam – da li je riječ o dužoj ili kraćoj turi, manjoj ili većoj visinskoj razlici i većim naporima“, objasnio je Isaković.
Savjetuje da se u planinu ide u grupi, ali priznaje da i sam ponekad ide samostalno. Upravo zbog toga posebno naglašava koliko je važno obavijestiti porodicu, prijatelje ili Gorsku službu spašavanja o ruti kojom se ide i vremenu povratka.
„Ako idete sami, obavijestite svoje najbliže ili Gorsku službu spašavanja čija je to zona, da se zna da ste otišli, kojom rutom i kada planirate povratak. I obavezno se javite kada se vratite. Brzina intervencije nekada odlučuje da li će vam biti spašen život, naročito zimi kod pothlađivanja ili ljeti kod većeg gubitka krvi i težih povreda“, upozorio je.
Spasioci upozoravaju: Ljudi direktno ugrožavaju vlastite živote
Miro Kalem iz Gorske službe spašavanja kaže da su spasilačke ekipe gotovo stalno u pripravnosti, posebno tokom perioda kada je povećan broj planinara i posjetilaca ferata.
„Mislim da je jedan od problema što se sve više komercijalizira i ferata i odlazak u planinu. Vodiči bi morali mnogo više voditi računa o grupama koje vode“, rekao je Kalem.
Objasnio je da u planinama postoje subjektivne i objektivne opasnosti, ali i ono što on naziva tehničkim opasnostima. Subjektivne opasnosti odnose se na fizičku spremnost, zdravstveno stanje, opremu i ponašanje samih planinara.
„Ako neko ima terapiju ili zdravstveni problem, trebalo bi to reći vodiču kako bi se obratila posebna pažnja. Važno je i da li smo dobro opremljeni, obučeni za kretanje u planini, da li pratimo vremensku prognozu i nosimo dovoljno tečnosti“, naveo je Kalem.
Upozorava i na veliki problem nekvalitetne opreme koju planinari često koriste.
„Ljudi kupuju bilo šta – užad koja nisu za alpinizam, karabinere iz gvožđare, loše kabanice ili obuću. Direktno ugrožavaju svoje živote“, poručio je.
Govoreći o objektivnim opasnostima, Kalem podsjeća da planinari izlaze iz zone komfora i ulaze u prirodno okruženje gdje ih mogu zateći divlje životinje, zmije, nagle vremenske promjene, vjetar, grmljavina, grad ili snijeg. Zbog toga je, kaže, neophodno detaljno pratiti vremensku prognozu i prilagoditi joj planove.
Prenj, Volujak i Maglić među najzahtjevnijim planinama
Isaković je izdvojio Prenj, Volujak, Maglić, ali i dijelove Bjelašnice i Treskavice kao planine koje zahtijevaju poseban oprez. Naglašava da nisu sve staze jednako zahtjevne i da pojedini usponi uključuju tehnički zahtjevne dijelove gdje i najmanja nepažnja može završiti tragedijom.
Posebno upozorava na zimske uspone, koje smatra najopasnijim zbog hladnoće, mogućih lavina, poledice i jama skrivenih ispod snijega.
„Svima koji počinju planinariti savjetujem da prvo planinare ljeti, jer je jednostavnije i sa stanovišta opreme i samih teškoća. Onda postepeno treba ulaziti u teže uspone“, rekao je Isaković.
Savjetuje i dodatni rad na fizičkoj kondiciji kako bi planinarenje bilo sigurnije, ali i ugodnije iskustvo.
„Ako uložite malo dodatne energije i podignete svoj aerobni kapacitet i kondiciju, to će vam omogućiti da budete sigurniji, da se lakše krećete i više uživate. Idite postepeno, od lakših ka težim usponima“, poručio je Isaković.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare